Vesna Šćekić: Mirko Grdinić, jedan je od utemeljivača festivala fantastične književnosti "Istrakon". Osnivač kluba Albus u Pazinu. Za sebe voli reći da je esefičar, strastveni kolekcionar i čitač svega dobrog u naučnoj fantastici.... Gospodine Grdiniću, koji je cilj "Istrakona" kao manifestacije?

Mirko Grdinić: "Istrakon" je jedna velika znanstveno - fantastična i fantastična konvencija, i on je u stvari promocija znanstvene fantastike ili fantastičnosti na ovim prostorima i mi smo se profilirali kao peta znanstvena konvencija u cijeloj jugoistočnoj Evropi. Mi imamo renome, dolaze nam strani gosti iz Amerike, Britanije i iz svih zemalja anglosaksonskog područja.

Vesna Šćekić: Koje su vizije i ciljevi kada je riječ o "Istrakonu"?

Mirko Grdinić: Vizije i ciljevi su praktično počeli kada smo počeli od skupine nas koji smo počeli da radimo iz svoga gušta. Desilo se i nešto pomalo i neočekivano i celi grad je počeo živeti sa ,,Istrakonom". Imamo podršku cjele Istre i Istarske županije. Mi imamo jedan dio predavanja slobodnih, u principu za građanstvo zato što nas sufinansiraju županija i grad. To se pretvorilo u jednu veliku konvenciju gdje dođe tisuću posjetitelja iz svih krajeva Hrvatske i zemalja u regiji, pa nam se znaju zalomit i Česi i Amerikanci i Slovenci. Dođu nam gosti iz Srbije iz Beograda iz Bosne pa evo i Crne Gore. Mi smo se u principu profilirali kao jedna od najvećih konvencija u regiji.

Vesna Šćekić: Jedan ste od organizatora Istrakona. Takođe učestvujete i pomažete druge konvencije, sarađujete i sa našim Refestikonom. Pronalazite li sličnost između ova dva festivala?

Mirko Grdinić: U principu to je malo različito. Mi imamo Istrakon kao SF konvenciju i imamo festival fantastične književnosti koji je drugačija varijanta konvencije za pisce i za građanstvo, znači da pisci predstavljaju svoje radove i predstavljaju nekakvu temu koja je te godine kod nas odabrana tako je vaš festival u Bijelom Polju bliži našen festivalu fantastične književnosti jer praktički predstavlja pisce iz regije na nekakvu zadanu temu, ove godine je tema ,"Luča Mikrokozma" i poznati Njegoš, dok su kod nas više opredijeljeni prema nekim lokalnim temama i svaki put je nama suradnik neko drugo mjesto ili grad u Istri. Istrakon je baš znanstveno fantastična konvencija.

Vesna Šćekić: Član ste žirija Refesticona. Bili ste naš gost na Festivalu. Kakve su Vaše impresije, koje nosite iz Bijelog Polja?

Mirko Grdinić: U principu "Refestikon" je jedno predivno iskustvo koje mogu preporučiti bilo kome i kao gledatelju i kao gostu. Gost ovdje jedino možete biti ako pišete ili imate temu koja je zanimljiva Refesticonu kao festivalu. Iskustva su predivna. Same teme su veoma značajne za lokalnu zajednicu i zanimljivo je bilo njih obrađivati. Ja sam i emotivno vezan jer je moj otac iz Mojkovca a Mojkovac je praktički jako blizu vas a ja sam djetinjsta provodio u Crnoj Gori , po mjesec dana kako se tad dolazilo. Ja sam emotivno vezan i za ovaj festival i za Crnu Goru. Samo iskustvo festivala govori da pisci iz regije nisu podijeljeni zajedništvo koje nas vodi je nešto predivno i nešto što nas spaja. Pisci su mostovi između svjetova pa i mi ćemo biti mostovi jer zanamo da je politika jedna stvar a ljudi su druga.

Vesna Šćekić: Konvencija koju organizuje Pazinsko udruženje ljubitelja fantastike Albus, jedna je od rijetkih u ovom dijelu svijeta koji se može pohvaliti četvorocifrenim brojem posjetilaca. Šta vas to čini uspješnim?

Mirko Grdinić: U principu nas čini uspešnim na više razina. Čini nas uspješnim na jednoj kulturnoj razini gdje je naš festival prepoznat, prepoznat je u lokalnoj zajednici, druga stvar koja nas čini petom konvencijom u regiji pa čak i ne regiji već cjeloj jugoistočnoj Evropi to je jedna jako zanimljiva stvar i čini nas u principu ne samo kulturnim fenomenom nego nas čini fenomenom jednostavnog približavanja ljubitelja znanstvene fantastike čak i ljudi koji nisu nađu kod nas vrlo lijepo utočište, mi jako često znamo ugostiti renomirane fizičare, znanstvenike i renomirane alternativce, jer kod nas i oni mogu imati svoje teme i obrazložiti neke stvari. Mi smo otvoreni prema svima i prema svim idejama.

Vesna Šćekić: Osvrnimo se na kratko na same konkurse festivala. Koliko su oni značajni za književnike?

Mirko Grdinić: Konkursi festivala možemo dvojako reći, malo su nezgodni u smislu da književnici ne vole pisati na zadane teme. Njih to pomalo ograničava, jer imate zadanu temu, broj stranica ili znakova i njima je to malo teže. U principu svako od nas ko je pokušao da piše zna da je teško zauzdati sebe i svoju maštu i staviti to u priču koja će imati svoju glavu i rep. Međutim, svaki konkurs kao konkurs kao i Refesticon kao i slični konkursi u regiji imaju tu ljepeotu što pisci pišu neopterećeni. Pisci pišu na tu temu gdje imaju različita viđenja, gdje prikazuju različitu vizuru viđenja oko bilo koje teme. Tema može biti zbilja bilo koja i tu se pokazuje književna širina i možemo reći čak i književna načitanost. Jer ljudi koji pišu moraju poznavati tematiku, moraju znati služiti se vokabularom i približiti ideju drugim ljudima, a to nije tako lako, jer neki  to mogu pričajući a neki pišući, zato i nisu svi pisci.

Vesna Šćekić: Pišete naučnu fantastiku, no jedno je biti strastan čitalac, a sasvim drugo pisati. Nas zanima kako je Mirko Grdinić postao pisac naučne fantastike?

Mirko Grdinić: To ide kroz ljubav, čitate, čitate dugi niz godina i onda u jednom trenutku shvatite pa mogu i ja probati napisati priču. Napišete, pošaljete i nekakva komisija je pročita i odluči da li je ona dobra ili nije dobra za objavljivanje i to krene. Tako da ,ja sam moje priče objavljivao u zemljama regije ali čak i u Engleskoj, objavljivao sam u Poljskoj tako da imam i međunarodno iskustvo u objavljivanju priča.

Vesna Šćekić: Da li ćete svoju priču poslati i na konkursu za Refesticon?

Mirko Grdinić: Naime, Refestikon ja podržavam od početka,  ja i Davor Šišović koji je isto urednik, novinar i kritičar bili smo gosti festivala, i on je bio u prijašnjim zbirkama u komisiji kao ja, tako da ću poslati priču jer to je samo novi izazov.

Vesna Šćekić: Da li se policijski posao i spisateljski znaju dodirnuti, jer vi ste inspektor koji piše naučnu fantastiku?

Mirko Grdinić: Znaju se dodirnuti ali moram da priznam da se prilično mirno dodiruju.Naravno niko od nas ne može pobjeći od onoga što jest. Ne dodiruju se u nekim većim stvarima jer ja izbjegavam pričati kriminalističke priče jer ja pišem druge stvari koje me zanimaju ali svako od nas je rob svoga iskustva. Naravno da s vremena na vrijeme moraju iskočiti neki pasusi i rečenice koje u tome imaju svoje uporište.

Vesna Šćekić: Jednom ste kazali da je za vas pisanje bijeg od svakodnevnice? Zbog čega pisac neću reći "bježi", bude u osami tišine?

Mirko Grdinić: Ni malo nespretna ta riječ bjeg, pisanje vas vodi u drugi način razmišljanja. Možemo reći da je to na alternativan način bjeg od stvarnosti. Ograničeni ste sa radnim vremenom, sa onim što radite, ograničeni ste stvarnim životom koji morate živjeti. Ostajevam trenutak kada morate promišljati šta bi bilo kad bi bilo na neki drugačiji način u nekom alternativnom svijetu kada bi se vaš lik bavio nečim drugim što bi ste se vi voljeli baviti. Svako od nas utka u svoje likjove dio sebe ali i drugih ljudi koje poznaje.

Vesna Šćekić: A šta mislite o stanju u kulturi, može li se živjeti od umjetnosti?

Mirko Grdinić: Mislim da baš ne, jer ko god piše, ja poznam širok krug ljudi koji pišu i niko ne živi od pisanja. To su više sporedne stvari koje ljudi vole i rade iz zadovoljstva. Kod nas kad bi ste živjeli od pisanja svaki prosjak bi živio bolje od pisca i to je razina svih umjetnika osim glumaca.

Vesna Šćekić: Da li umjetnici mijenjaju svijet i kako svijet gleda na umjetnike po vama?

Mirko Grdinić: Naravno da umjetnici mijenjaju svijet. Da nema umjetnika svijet bi bio siromašan. Ljudi su svjesni da bi svijet bio siromašniji bez umjetnika bilo koje vrste umjetnosti, ne ograničavam se na pisanje. 

Vesna Šćekić: U moru knjiga teško je izdvijiti  neku koja će "ukrasti" naše vrijeme. Šta nam vi preporučujete s obzirom da ste poklonik knjige?

Mirko Grdinić: Ovo je jako dobro pitanje. Šta preporučiti ovisi od toga šta ljudi vole čitati. Neki vole čitati teški znanstveni SF koji je znanstveni i jako strog povodom toga, neki vole čitati fantazi, a neki vole čitati nešto što je između svih tih svjetova kao horor. Evo kao neku kratku preporuku recimo dostupnu vašim čitateljima, ja jako puno čitam knjige koje se mogu nabaviti iz Beograda i preporučam horor iz izdavačke kuće Paladina to je Harp i druge priče o teorijama zavjere a od fantazija bi preporučio Pitera Trita, romane Noć demona, Pustinjsko koplje a od kriminalističkog fantazija bi preporučio Danijela Polanskog i Poljubac oštrice a od onog pravog SF mogu preporučiti Herberta i njegov Ciklus bine. Preporučio bi Martina i njegov ciklus ,,Igre prijestola".

Vesna Šćekić: Poznajete dobro književnost, kakva je književna scena u Hrvatskoj?

Mirko Grdinić: Književna scena u Hrvatskoj je dosta dobra ali na žalost imamo probleme što su veliki izdavači zbog velike krize počeći da nestaju. Književna scena kod nas je dosta jaka. Mi izdajemo kao Albus dvije knjige godišnje, imate Riječku scenu koja izdaje dvije tri knjige godišnje, imate Zagrebačku koja izdaje dve tri knjige godišnje. Imate u Osjeku i Slavonskom brodu izdavaštvo po dve tri knjige i to su sve zbirke priča i imamo konkurse koji se vrlo lako pronađu na internetu i mi imamo jednu izdavačku kuću koja se bavi isključivo SF-om to je Sirius i oni izdaju jako puno domaćih autora. Znači hrvatski ali i drugi autori se mogu pronaći. Tako imamo Algoritam profil koji imaju SF u svojim izdanjima, i što se nas tiče imamo širi dijapazon izdavača. Što se nas tiče nije toliko loša scena, a ako u tu scenu uključimo i širu regiju mislim da je to scena koja samo može rasti.

Vesna Šćekić: Jesu li festivali zapravo pomerili granice?

Mirko Grdinić: Da naši su festivali točno to i napravili. Mi koji smo počeli unutar Hrvatske, Zagreb koji ima malo dužu tu tradiciju nego mi i mi koji smo posle njih. Nakon toga je Rijeka kod nas, nešto malo kasnije je krenulo u Bosni u Zeničkom kantonu pa u Beogradu su njihovi pisci počeli da pišu za nas i mi za njihove zbirke. Refestikon je startao na istim tim načelima, na istim tim nogama, doduše on je najmlađi ali to ništa ne znači, on samo ima fazu razvoja u kojoj će ići sve više, i više se razvijati. Tako da, mi smo se po tome povezali i spojili i sklopili prijateljstva. Mi praktički svi se poimenično znamo, volimo se držiti na tim festivalima, kad kad se uspijemo družiti privatno.U principu mi smo dokazali ono što tvrdimo cjelo vrijeme, pisanje zbližava ljude i mi to dokazujemo sami, svojim slučajevima.

Vesna Šćekić: Vi kao dobar poznavalac fantastične književnosti i festivala kako ocjenjujete Refestikon u organizacionom dijelu?

Mirko Grdinić: Refestikon, zaslužuje desetku i smatram da je vrlo uspješan festival.

Autorka: Vesna Šćekić