twitter

Psiholozi iznenadili izjavom: Horor filmovi su korisni za vas, možete ih puštati čak i djeci

Bilo da je Noć vještica na pomolu ili ne, u bilo koje doba godine, horori su popularan žanr filmova. Naravno, ne uživa svako u prizorima strave i užasa, ali kako tvdi Stiv Mekijon, psihoanalitičar, prirodno je da nam horor filmovi budu privlačan izvor zabave.

– Kada vas neko uplaši noseći kostim za Noć vještica, istog trenutka vršite procjenu da li je riječ o stvarnoj ili lažnoj prijetnji. Ukoliko ne postoji stvarna prijetnja, smiruju se i fiziološki i psihološki mehanizmi – tvrdi Mekijon za Unilad.

On objašnjava da je suština u tome kako horor filmovi izvrću naš urođeni poriv da se borimo ili bježimo kada smo suočeni sa prijetnjom.

Čak i kada vaše tijelo spozna da ne postoji prijetnja, osjetićete istinski strah, ali umjesto kortizola, hormona stresa, vaš organizam luči dopamin zbog kojeg se dobro osjećate. Zato nije neuobičajeno da se neko histerično smije nakon što bude uplašen – kaže Mekijon.

Iako horor filmovi nisu najprikladniji žanr za malu djecu, u jednom trenutku njihovog odrastanja ne bi bilo na odmet prikazati im neki manje zastrašujuć horor film kako bi se upoznali sa osjećajem bezazlene uplašenosti.

Trenutak pretrpljenog straha brzo svene, ali od značaja onoga što nas je uplašilo zavisi kakve će posljedice strah imati po našu svijest. To može biti prilika da se osnažimo, da osjetimo zadovoljavajući nalet adrenalina, a, u ekstremnom slučaju, strah može izazvati traumu.

Kako ističe Stiven King, čuveni autor priča strave i užasa, postoje tri vrste straha koje gledaoci horor filmova mogu da iskuse: grozotu, stravu i užas. Strava je prizor nečega natprirodnog, kao na primjer ogromnog pauka ili živog mrtvaca. Užas je, pak, suptilniji. Svijetla se naglo ugase, a vi u tom mraku čujete nekoga iza sebe. Kada se okrenete, vidite da nema nikoga.

Predmet onoga što vas može zastrašiti varira od osobe do osobe. Šta vas plaši jednostavno zavisi od osobina vaše ličnosti.

Jeza nas spopada kao pokušaj organizma da se prilagodi dvosmislenosti pretnje koju drugi predstavljaju. Po riječima Alfreda Hičkoka:

– Ono što užasava nije glasan tresak, već iščekivanje istog.

Stiv Mekijon smatra da je kratkoročni stres pogodan po nas jer pospješuje naš učinak pri izvršenju nekog zadatka, te da su osobe koje uživaju u horor filmova sklonije ka prihvatanju izazova i uzbuđenja koja bi neko drugi izbjegavao.

Ipak, on upozorava da je i ovdje potrebno imati mjeru.

– Nezdravo je biti hronično zastrašen i istresiran. U tom slučaju, visoke doze adrenalina i kortizola mogu proizvesti neravnomjerne otkucaje srca i stezanje arterija, što za neke pojedince predstavlja prijetnju od srčanog udara.

On smatra da je u redu gledati horor filmove povremeno, jer organizam mora da se oporavi od stresa.

Kako ističe Stjuart Fišof, profesor psihologije sa državnog Univerziteta u Kaliforniji, jedan od glavnih razloga što uživamo u horor filmova jeste potraga za nečim uzbuđujućim. Našem umu, kao i svakom dobrom motoru, povremeno je potreban nadražaj.

 

Izvor i foto: sfpisb.wordpress.com

Tekst objavila: Sanida Kajević

Redakcija portala Refesticon

Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.

 

zbirka

 

  

zmajevi dolaze baner 2019