twitter

Predstavljena knjiga o srpskim vampirima

Predstavljanje knjige anonimnog autora Vampiri u Srbiji u XVIII vijeku – knjiga i komentari, koju je prevela s njemačkog Nikolina Zobenica, danas u knjižari klubu Službenog glasnika još jednom je potvrdilo kako je zanimanje javnosti za ova mitološka bića ogromno budući da je bila velika gužva – javlja PISB.

O ovoj značajnoj knjizi za srpsku istoriju, etnografiju, folkloristiku i narodnu književnost govorili su Dragoljub Perić, profesor Filozofskog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu, Lidija Delić, viši naučni saradnik Instituta za književnost i umjetnosti Marija Kleut, autorka komentara, i Petar V. Arbutina, izvršni direktor Glasnikovog Sektora za izdavanje knjiga.

Knjiga je publikovana u Lajpcigu 1732. godine, što znači da potiče iz vremena iz kojeg nema previše svedočanstava o Srbima, posebno ne onih koja nisu u neposrednoj vezi s vojnopolitičkim ciljevima, te je i starina čini značajnom.

Najzad, istakao je Arbutina, poslužila je i kao predložak za neka savremena književna djela.

Podsjetio je da su riječ i pojam „vampir“ jedina srpska riječ koja je ušla u svetsku leksiku.

– Nije riječ samo o tome da je vampir riječ srpskog porijekla koja je ušla u sve svetske rečnike, već o svim mogućim iščitavanjima i tumačenjima ovog pojma. Vampiri nisu bili svedeni na nivo teološkog ili filozofskog traktata, već je zanimljivo vidjeti kako su za tadašnje austrougarske vlasti imali političku težinu, kazao je Petar V. Arbutina, izvršni direktor Glasnikovog Sektora za izdavanje knjiga.

Dokumentovano i detaljno saopštenje o vampirima ili ljudskim krvopijama koji su se tih godina pojavili u Kraljevini Srbiji zanimljivo je štivo iz više razloga.

Ono pruža detaljan, prokomentarisala je dr Kleut, „opis vjerovanja u bića na granici dva svijeta, ovostranog i onostranog, te se može smatrati etnografskim opisom ili bar izvorom za proučavanje srpskih običaja i vjerovanja. Istovremeno je svedočanstvo o susretu dvije kulture: zapadnoevropske, oličene u austrijskim oficirima, i srpske, predstavljene kroz likove domaćeg stanovništva“.

Kleut, koja je predavala narodnu književnost na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Novim Sadu, kaže da je uvijek zanimala predvukovska tradicija i zato je u Nemačkoj otišla u potragu za ovom knjigom.

Ispostavilo se da su sačuvana samo dva primjerka i to joj nisu dozvolili da iznese, ali je uspjela da pronađe jedan primjerak u okviru bivše Jugoslavije.

Kleutova je istakla da nije dovoljno pisala o austrijskim ljekarima koji su fenomen vampirizma tumačili veoma objektivno i srpskog praznoverja da je vampirizam jedna realna pojava.

Priča o vampirima, tvrdi dr Kleut, potiče iz vremena kada je car Dušan zabranio spaljivanje mrtvih što je kod Srba bila tradicija još iz paganskih vremena, pa je tako nastalo vjerovanje u „nemrtve“ koji nakon sahrane imaju sve osobine živih samo što se hrane ljudskom krvlju.

Ona je pomenula jedan izveštaj austrijskog vojnog ljekara koji je trebalo da spriječi širenje kuge iz osvojenog dijela Srbije u kome poručuje nadležnima u Beču da nije našla kugu ali da se suočio sa vampirima koje Srbi otkopavaju i ako utvrde da daje znake vampirizma onda ga probodu glogovim kocem i spale.

Kraljica Marija Terezija je zbog širenja priča o vampirima po carevini, jer su se navodno našli u Mađarskoj i Slovačkoj , izdala vampirski ukaz da se zabranjuje pominjanje vampira.

Pun naziv ovog izveštaja glasi „Dokumentovano i detaljno saopštenje o vampirima koji su se ove godine i prethodnih godina pojavili u Kraljevini Srbiji sa razmatranjem o tome i rukopisom jednog oficira iz puka princa Aleksandra iz Medveđe u Srbiji upućenom čuvenom doktoru univerziteta u Lajpcigu“. Knjiga je i objavljena u ovom njemačkom gradu 1732. godine, što znači da potiče iz vremena iz kojeg nema mnogo svjedočanstava o Srbima, posebno ne onih koja nisu u neposrednoj vezi s vojnopolitičkim ciljevima.

08 04 vampiri

Upravo je ovaj izveštaj poslužio i kao predložak za mnoga književna djela. Svakako je najpoznatiji Drakula Brema Stokera. Među domaćim romanima koji su obrađivali temu krvopija u poslednjih nekoliko godina izdvajaju se djela Strah i njegov sluga Mirjane Novaković, Poslednja kap Dragana Jovićevića i Kal Juga Mladena Milosavljevića.

– Što se istoriografije tiče, slučajevi s početka osamnaestog vijeka su zanimljivi iz prostog razloga što je prvi slučaj vampirizma na osnovu koga je riječ vampir ušla u svjetske rječnike upravo slučaj iz 1732. u selu Medveđa kod Trstenika kao slučaj navodnog povampirenja carskog podanika Pavla Arnauta, kaže za Danas etnolog Mladen Milosavljević. Naime, stručnjaci su došli u Medveđu, iskopali tijelo i utvrdili da nije raspadnuto i prvi put su pomenuli riječ vampir koja je ušla u sve svjetske rječnike.

– Ovaj izveštaj pruža detaljan opis vjerovanja o bićima na granici dva svijeta, ovostranog i onostranog, te se može smatrati etnografskim opisom ili bar izvorom za proučavanje srpskih običaja i vjerovanja naročito kada je riječ o beleženju usmene tradicije, narodnih vjerovanja i predanja, napomenula je Marija Kleut, koja je za ovo izdanje napisala komentare i pogovor. Prema njenom mišljenju, to je istovremeno svjedočanstvo o susretu dvije kulture: zapadnoevropske, oličene u austrijskim oficirima, i srpske, predstavljene kroz likove domaćeg stanovništva.

– Sa aspekta etnologije vampir je sinonim za mitsko biće. Ne znam zbog čega je to tako, ali na osnovu mojih terenskih istraživanja iz 2011. godine na terenu u okolini Velike Plane sam uočio da se izraz vampir koristi praktično za sve vrste priviđenja i ono što je vezano za onostrano, ističe Milosavljević.

Pedesetih godina prošlog vijeka Tihomir Đorđević je napisao sjajnu monografiju Vampir i druga bića u našem narodnom vjerovanju i predanju gdje je sakupio veliki broj slučajeva vampirizma sa obje strane rijeke Drine.

Milosavljević ukazuje da vampiri nisu naša posebnost, kao što se često ističe.

– Manje-više u svakoj kulturi postoje vjerovanja u bića koja naliče vampirima, u neku vrstu krvopije koja nastaje od pokojnika. Kod nas je to, kako je još Vuk Karadžić zabilježio u svom rječniku pokojnik u koga nakon četrdeset dana uđe nekakav đavolski duh i oživi ga. Kod nekih drugih naroda način postojanja vampira je malo drugačiji, ističe Milosavljević.

Izvor: Art-aniam