twitter

Tribina Društva ljubitelja fantastike LK: “Srpska naučna fantastika do Drugog svetskog rata”

Iako je Društvo ljubitelja fantastike “Lazar Komarčić” konačno trebalo da održi svoj sastank u novoj sezoni u prostorijama Tribinske sale Doma omladine, to se i ovoga puta nije desilo. No, zato je Klub DOB-a bio pun onih koji su došli da čuju Miodraga Milovanovića i njegovu priču o “Srpskoj naučnoj fantastici do Drugog svetskog rata”.

Predavanje je bilo bazirano na Milovanovićevoj knjizi “Srpska naučna fantastika”, ali iako je ovo delo objavljeno početkom 2017. godine, neka nova otkrića su uslovila da se napisani tekst dopunjava – kada možemo očekivati drugo izdanje, ostaje nepoznato.

Milovanović nije želeo da govori o proto SF-u, već je povratak u prošlost započeo pričom o prvom objavljenom SF delu, što je bio “Put na zvezdu Danicu” 1872. godine, kojeg je napisao Ahil Ejro. Doduše, reč je o “posrbljenom” i značajno skraćenom tekstu koji je originalno štampan 1863. godine, i sada beskrajno zastareo, ali je interesantno da je ipak objavljen u Srbiji pre Žila Verna (“Put u središte Zemlje” 1873. u časopisu “Budućnost”), koji je kasnije itekako dominirao u domaćem izdavaštvu.

Pred kraj XIX veka dolazi do daljeg razvoja tehnike u nauke, što dovodi i do prvih časopisa takvog profila u Srbiji, ali i do promene u pisanju proze – osim realistične proze pišu se i okultno-spiritistička dela, kao i ona u ključu fantastike.

Lazar Komarčić, autor prvog srpskog SF romana “Jedna ugašena zvezda” (1902) je upravo godine kada je objavio to svoje delo pokrenuo spiritistički časopis “Dva sveta”, ali pre njega imamo pravo SF delo za koje je zaslužan Dragutin Ilić, kome je u časopisu “Kolo” objavljen dramski tekst “Posle milijon godina”. To je prva svetska SF drama, daleko ispred svog vremena, koja, na žalost, nije izvedena u vreme nastanka i posle je bila zaboravljena.

Kada je reč o Komarčiću, koji je uveo nekoliko žanrova u sprsko pisanje (krimi, spiritualistički, SF…) on ima sličan ton kao i kod Flamariona – popularizacija nauke je prisutna. Iz tog vremena je i roman Miloša Anđelkovića “Putničke beleške iz 2349”.

Posle Prvog svetskog rata postoji jedan kraći prekid, koji dolaskom avangarde od 1921. godine ponovo donosi dela, bar sa elementima SF-a kao što je “Gromobran svemira” Stanislava Vinavera. Doduše, često se tu pominje i Milutin Milanković sa “Kroz vasionu i vekove” iz 1928. godine, ali to je delo koje je više popularizovalo SF.

“Malo se zna o pravom naučno-fantastično delu ‘Sreća AD’ Vladimira Velmara Jankovića. Reč je o drami, za koju se dugo nije znalo ko je nije napisao, a koja je bila najizvođenija 1933. godine”, ističe Milovanović. To delo je kasnije, bilo zaboravljeno iz političkih razloga – autor je bio član vlade Milana Nedića.

Da do “zaboravljanja” nije samo dolazilo iz ideoloških razloga pokazuje primer romana Đorđa Jovanovića “Plati pa nosi”, izuzetnog dela (kojem je ipak falila još jedna korektura), štampano odmah posle Drugog svetskog rata. Ali, iako je ovaj nadrealista bio član komunista i partizan (poginuo 1943) pošto je delo bilo satiričnog i fantastičnog sadržaja, ubrzo je zaboravljeno.

 

Miodrag Milovanović se potom okrenuo “popularnoj književnosti” gde je bilo dosta zanimljivih podataka. Naročito je zanimljiva priča o projektima Ivana Zrnića, koji je od 1919. godine i “Ilustrovanim listom” stalno bio prisutan kao popularizator nauke, ali i neko ko je objavljivao SF. Bilo preko romana u nastavcima (gde je bio objavljivan Moris Renar), sa mestom i za nepoznate domaće pisca – “Gospodar nad gospodarima”, na žalost izgubljenog i zanimljivom pričom da je drugi deo bio zabranjen od strane policije.

Najozbiljniji projekat je bio časopis “Reč i slika” (1926-1927) značajan i zbog toga što je postojao paralelno sa startom čuvenog “Amazing Stories”, prvog svetskog SF časopisa. Tako je iz američkog časopisa – četvrtog broja iz jula 1926. godine, preuzeta priča Kurta Siodmaka, sa sve ilustracijoma, i objavljena već u avgustu iste godine!! I dalje nema objašnjenja kako je za samo mesec dana stigla priča i ilustracija iz SAD i urađen prevod. Slična se stvar ponovila još nekoliko puta sa pričama iz prvog svetskog SF časopisa.

Vremenom su počeli da se objavljuju i čuveni SF romani kao “Dr. Džekil i gospodin Hajd”, “Ostrvo doktora Moroa”, a prvi put je termin “naučna fantastika” bio objavljen u najavi jednog ruskog romana 1939. godine. Izuzetno je bila živa i stripovska scena gde je domaća publika već 1936. godina uživala u prvom stranom SF romanu sa Bakom Rodžersom.

 

Izvor: sfpisb.wordpress.com