Selimović: Knjiga Lejle Agić je jedinstven pokušaj da se djeci otkriju ljepote starih bosanskih pismena

Knjiga „Pismena iz prošlosti - Slovarica Bosančice“, autorke Lejle Agić, objavljena je u izdanju JU Muzej grada Zenice.

 

O ovom književnom ostvarenju pisala je i magistrica Emina Selimović, koja je istakla da se ova knjiga mora shvatiti ozbiljno, kao jedinstven pokušaj da se djeci otkriju ljepote starih bosanskih pismena.

„Slovarica Bosančica“ je edukativno pomagalo namijenjeno za početno učenje slova starog pisma bosančice. Vojislav Vujanović je jedne prilike za bosančicu kazao da je ona krvotok čovjeka u vremenu, da pulsira zdravljem i bogatstvom, koje je samo čovjeku primjereno. A zašto bismo odbacivali krvotok vlastite zemlje, i svega onog što pripada nama i čini dio našeg identiteta? Muzejska pedagoginja, Lejla Agić je ovom „Slovaricom Bosančicom“ učinila upravo ono što treba da učinimo svi. Podsjetila je ljude da historija Bosne i Hercegovine i njeno kulturno naslijeđe sežu veoma daleko. Probudila je svijest o tome da inspiraciju pronađemo u svojoj kulturi.

Većina nas se prvi put susreće sa ovim pismom tek kada odemo u muzej ili neku drugu ustanovu kulture i tu vidimo eksponate, poput onog koji se nalazi u Muzeju grada Zenice, a to je Ploča Sudije Gradiše. Ona je pisana bosančicom. I tada saznamo da se pismenost u našoj zemlji razvijala u specifičnim uvjetima. Da je bosančica zapravo varijanta ćirilice i da je imala mnogo naziva poput bosanska ćirilica, bosanica, bosansko-hrvatska ćirilica, zapadna ćirilica i drugi.

Sama knjiga „Slovarice Bosančice“ je koncipirana na način da u sebi sadrži pet metoda odnosno pet etapa usvajanja svakog slova. U prvom planu je dato slovo, zatim ilustracija tog slova. Nakon toga je u „Slovarici“ odvojen prostor za vježbanje pisanja slova. Kada naučimo pisati slovo, onda dobijemo i pojam sa tim slovom, napisan bosančicom. Pojam je dalje objašnjen, ponekad nekim zanimljivim stihom ili narodnom izrekom ili rečenicom iz književnih djela domaćih autora, čime se dodatno promoviše bogatstvo pisane riječi u Bosni i Hercegovini. I na samom kraju svakog slova dat je crtež koji se može obojiti, iskružiti i zalijepiti, pa time načiniti vlastita radna sveska ili bojanka. Time se olakšava učenje povezanosti između vizuelnog simbola i pisanog oblika slova.

Uz ovu „Slovaricu“ djeca, ali i odrasli koji se prvi put susreću sa bosančicom mogu lahko naučiti njena slova, prepoznavati riječi i pojmove i slagati prve rečenice na bosančici. Osim rječničkog bogatstva djeca, ali i odrasli uz „Slovaricu Bosančicu“ stječu brojna druga jezička znanja.

Djeca, koristeći „Slovaricu Bosančicu“ imaju priliku razviti druge važne vještine kao što su čitanje, imenovanje, organizacija slova i riječi, vizuelne oznake slova i riječi. „Slovarica“ u svom prvobitnom naumu jeste koncipirana i uređena za djecu, ali je isto tako mogu koristiti svi koji žele učiti bosančicu.

Ona se može koristiti u porodičnom okruženju, u školi, vrtiću, ustanovama kulture i drugim institucijama koje se interesuju za kulturno i historijsko naslijeđe naše zemlje.

U Bosni i Hercegovini se objavljuje malo knjiga za djecu, da li zbog neplodnosti autora koji pišu za djecu, ili zbog neuređenog sistema u obrazovnim institucijama, što nije tema ove recenzije, ali ova „Slovarica Bosančica“ je proizvod edukativnog karaktera, koji reciklira staro i predstavlja ga na potpuno nov i zanimljiv način koji će biti interesantan kako djeci tako i starijim.

Izvor: JU Muzej grada Zenice