”Vašington post”: ”Živković zaslužuje Nobelovu nagradu”

Ugledni književni kritičar „Vašington posta“ Majkla Dirda, dobitnik Pulicerove nagrade, prikazao je novi roman srpskog pisca Zorana Živkovića "Bela soba". Knjiga se nedavno pojavila u SAD, dok se tek očekuje izdanje na srpskom kod Zavoda za udžbenike.

Naslov prikaza glasi „U ovoj zvezdanoj grupi evropskih pisaca, dvojica zaslužuju Nobela” a tekst se odnosi na proslavljenog pisca i najznačajnijeg savremenog holandskog književnika Sejsa Noteboma. Ovdje prenosimo dio prikaza koji se odnosi na Živkovićev roman.

 

Uopšteno govoreći, kad pišu o sličnim temama, američki i evropski pisci razlikuju se kao Brus Vilis i Alen Rikman u filmu „Umri muški“. Za razliku od Amerikanaca, Evropljani uvek imaju poluironičan osmeh, dok jednim okom pogledaju na biblioteke. Ovo je možda bajati stereotip, ali upravo on izgleda savršeno prikladan s obzirom na odmerenu eleganciju četiri knjige koje ću prikazati – jedan roman, jedan dnevnik, jednu knjigu aforizama i jednu zbirku eseja. Štaviše, prva dvojica od četvorice autora zavređuju da budu uzeta u obzir za Nobelovu nagradu – Zoran Živković (73) i Ses Notebom (88) – dok druga dvojica pripadaju klasici 20. veka: Aldžernon Blekvud (1869–1951) i Franc Kafka (1883–1924).

Dvadeset treća knjiga Zorana Živkovića „Bela soba“, koju je, ima se utisak, besprekorno preveo sa srpskog Rendal Mejdžor, počinje rečenicom „Ivana je nestala“. Samo nekoliko sati kasnije, slučaj nestale osobe – koji je sam Živković prijavio policiji – izrasta u nacionalnu, čak međunarodnu bezbednosnu krizu koja preti da obori globalni internet.

Najpre izgleda da je Ivana naprosto napustila Živkovića posle dvogodišnje veze – sve dok on ne dobije od nje prvi u nizu imejlova. Poruka sadrži samo jedan link što vodi do videa koji prikazuje Ivanu usred džungle. Ali kako je ona uspela da stigne naizgled čak do Šri Lanke za samo nekoliko sati i to bez pasoša? Pošto se konsultovala s kolegama iz IT odeljenja, viša inspektora Sanja Mrvaljević izveštava zabrinutog Živkovića da „nešto nije kako treba s linkom“. U stvari, „to uopšte nije link“, ali šta jeste, to niko ne zna.

Kako sati prolaze, novi videi koji prispevaju samo uvećavaju zagonetku. U jednom od njih, Ivana, iako dijabetičarka, nezasito tamani kolače; u drugom, premda nemuzikalna, kao virtuoz svira na violini neku neznanu kompoziciju. Živković konačno počinje da prozire šta je to što povezuje videe, ali čak i njemu izmiče njihov krajnji smisao.

Stajem ovde. Poput ostalih Živkovićevih romana i priča, „Bela soba“ uistinu je majstorski smišljena – zasniva se na klasičnom jedinstvu vremena, mesta i radnje – i deluje očaravajuće tajanstveno. Isto važi i za sva druga prozna dela ovog dobitnika Svetske nagrade za fantastiku: u „Trilogiji Papirus“, na primer, zagonetne smrti u jednoj beogradskoj knjižari upućuju inspektora na trag jednog opakog tajnog društva. Ako ste ljubitelj Borhesa, Ešera ili Harukija Murakamija, naprosto morate da čitate Zorana Živkovića, čije sve knjige postoje na engleskom u prelepim izdanjima Kadmus Presa.

                                                                             Majkl Dirda, „Vašington post“, 02.06.2022.

 

 

Izvor i foto: art-anima.com

Redakcija portala REFESTICON

This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it.