Dilan Dog: "Mater Dolorosa" je jedan divni haos od stripa
Mater Dolorosa je u Italiji obilježila trideseti rođendan Dilana Doga, a kod nas je ovog četvrtka doživjela drugo izdanje. Pošto je uvrštena u kolosalno kolekcionarsko izdanje "Majke i očevi", ovog četvrtka je stigla na kioske u okviru redovne serije.
Urednik Dilana Doga i scenarista ove epizode Roberto Rekioni se u tandemu sa nevjerovatnim Điđijem Kavenagom, potrudio da čitaocima proredi spektakl.
O, kakav spektakl!
Rekioni se "Mater Dolorosom" nadovezao na one kultne epizode koje nas približavaju samom Dilanu i njegovoj tajanstvenoj istoriji. Tako ova sveska čini neraskidivu cjelinu sa svim onim pričama u kojima nam je pripovijedano o Dilanovom porijeklu, o svemu što se dešavalo prije prvog okršaja sa Ksabarasom u Andedu.
Poželjno bi bilo da, za potpun užitak u ovom stripu, obnovite gradivo epizodama "Morgana", "Dugački pozdrav" i "Priča o Dilanu Dogu". Možda čak i sa onom dvodjelnom pričom koja je obilježila navršavanje prošle decenije - "U ime oca" i "Ksabaras". Naravno, pošto Dilan prolazi kroz vrijeme tranzicije, spisak pripremnog gradiva se tu ne završava. Vraća nam se Mater Morbi, a par ulogu ima i novi antagonista serijala Džon Goust.
"Mater Dolorosa" je jedan divni haos od stripa. Bez pravog početka i kraja i bez jasno definisane radnje. Nema ovdje zgodne klijentkinje kojoj će Dilan priskočiti u pomoć i nema čudovišta mjeseca. Ovo je kao što rekoh - haos.
Dilan je ponovo bolestan, ona se vratila. Mater Morbi. Kroz zaglušujući šapat patnje i košmara ona će mu prićati o užasu ljubavi, mržnje, života, smrti, boli, pohlepe. Nikada nije bio tako izmrcvaren i jadan. Tako bolestan i bez snage.
Teško je uopšte razlučiti šta je stvarnost, a šta san. Da li je išta zapravo na ovim stranicama stvarnost. Rekioni čitaoce ostavlja potpuno nesigurne kad god se usude da pomisle kako su uhvatili nit i suštinu. Vožnja je ovde brza i sa puno krivina.
Tortura, ljubav, bol, bol, bol, otac, majka, seks, bol, smrt, nesmrt, patnja, promjena... Strah.
Rekionijevo pisanje je duboko i svaka strana prosto traži da prekopavate um i srce u potrazi za strahovima koje kao na traci servira u atmosferi košmara. Da li ste ikada pomislili koliko slični mogu da budu strahovi od ljubavi i bolesti? Koliko egzistencijalnog ima u slatkom strahu ljubavi i neophodnosti patnje? Koliko je čovjek jak kada u njemu snage više nema?
Kavenagov crtež na ovoj epizodi neki već proglašavaju za najbolji na serijalu, a sigurno je da je pravi praznik za oči. Prava eksplozija lijepo upotrijebljenih boja i dinamike. Scene od kojih zastaje dah. Nekoliko kadrova preko cijele strane i jedna duplerica koje zaslužuju mjesto u muzejima savremene umjetnosti.
Kad se podvuku linije, ova snolika epizoda ostavlja utisak od kog je teško oporaviti se, a sve to u vremenu u kom se Dilan, kao serijal, bori za vazduh. Pa se kao još jedno od hiljadu, nameće pitanje po zatvaranju ove sveske - zašto ne može malo češće ovako?
Još jedna od posebnosti Mater Dolorose je da smo na njenim koricama poslednji put imali priliku da vidimo Stana kao naslovničara jer ga je smijenio upravo Kavenago.
Izvor: hellycherry.com
