twitter

„Eho“ – nova knjiga matematičara i pesnika Stojana Bogdanovića

Poznati srpski pisac i matematičar Nišlija Stojan Bogdanović objavio je nedavno novu knjigu, ovoga puta eseje pod nazivom „Eho“.

U zapisima različite dužine, od onih sasvim kratkih, u formi crtica, do opširnijih, Bogdanović razmatra širok tematski opseg – žanra tragedije, preko prijateljstva, ropstva dijaspore, Fejsbuka, skupoće knjiga, herojske smrti, originalnosti u umjetnosti, straha, zavisnosti. Poslednji eseji u knjizi posvećeni su piscima i slikarima.

Bogdanovićevi eseji objavljeni su u biblioteci „Tragači“ Niškog kulturnog centra, a urednik te biblioteke Zoran Ćirić je ocenio da je riječ o žanrovski i tematski raznorodnom djelu „u kojem se autor iznova iskazuje kao neustrašivi avanturista, vješt u napadu na etablirane svetinje koliko i u odbrani sopstvenog integriteta“.

Sam pisac kaže da smatra da se u knjizi „Eho“ radi o esejima, mada kaže da pojedini pisci smatraju da esej mora poštovati neka standardna književna pravila.

„Ima mišljenja da se prilikom pisanja eseja treba kloniti svojih emocija. Ja mislim suprotno, esej mora da sadrži lični stav i poželjno je preneti i svoje snažne emocije, ako je moguće. Pojedini esejisti to ne uspijevaju, pa zato to i izbjegavaju, a neki od njih zbog toga i preporučuju izbjegavanje emocija. Veliko je umjeće prenijeti svoje snažne emocije. Bez snažne emocije nema ličnog pečata, pa nema ni eseja. Snažna emocija može da blokira govor, ali ovdje je riječ o pisanoj prezentaciji emocije. Ona je sjemenka iz koje bi trebalo da se razvije hrast. Ako esej ne sadrži emociju, on je hladan i tvrd kao kamen i nije za pod glavu, a nije ni za pod guzicu“, rekao je Bogdanović.

On je istakao da esejistički tekst mora da sadrži aforizam.

„Bilo bi nabolje da je krcat aforizmima. Ako ste primijetili da ih u mojim tekstovima ima, to ću shvatiti kao kompliment. I još, esej smatram umjetničkim djelom. Ako nije umjetničko djelo, onda nije ni esej“, izjavio je Bogdanović.

Bogdanović je svoju prvu knjigu poezije „Big Ben“ objavio 1977. godine, a narednu „Odlazim a ostaje nejasno“ trinaest godina kasnije, zbog obaveza koje je imao kao profesor matematike.

Objаvio je 13 knjigа poezije, dvije knjige krаtkih pričа i jednu knjigu аforizаmа. Pjesme su mu prevođene nа engleski, frаncuski, rumunski, itаlijаnski, grčki i poljski jezik. Objаvio je i preko 50 drugih člаnаkа iz ekonomije, književnosti, filozofije i o slikаrstvu.

Doktor je matematičkih nauka i osnivač Niške škole za algebru i informatiku. Objavio je preko 160 naučnih radova u najpoznatijim svjetskim časopisima. Pisac je više udžbenika iz matematike, kao i nekoliko monografija iz matematike i informatike.

Za svoj dosadašnji rad dobio je veliki broj priznanja i nagrada. Udruženje književnika Srbije dodijelilo mu je spomen plaketu „Simo Matavulj“. Dobitnik je nаgrаde Mаtemаtičkog institutа SANU i medаlje Junаn Univerzitetа (Kinа). Dobitnik je medаlje Kongresа zа аlgebru u Hong-Kongu, jedini u istoriji srpske аlgebre. Dobitnik je najvišeg priznаnja Grаdа Nišа, nаgrаde ,,11. jаnuаr“.

 

Izvor: niskevesti.rs

 zbirka

 

  

zmajevi dolaze baner 2019