Fantastična priča Slobodana Zorana Obradovića “Nećeš đavola sresti“, danas na programu RBP
Danas na programu Radija Bijelo Polje od 17:30h u okviru serijala "Fantastične priče" emitujemo priču Slobodana Zorana Obradovića “Nećeš đavola sresti“, objavljenu u zbirci Đavolji prst.
Serijal emisija Fantastične priče emitujemo u susret VII Regionalnom festivalu fantastične književnosti REFESTICON 2019.
***
Nećeš đavola sresti u hladnoj noći uz fijuk vjetra na pustopoljani. Ne, ne! Ne plaši ga se. Ne nadaj mu se kad sam hodaš, a u daljini gore na Ciganskom brdu urlaju vuci tako jako i blizu kućama da se i psi sklanjaju u drvene kućare, a oni manji pišaju od golog straha. Jeste vuk đavolja zvijer, ali nije vuk zvijer od koje se plašiš i strepiš. Đavo je neprimjetan, tih, samo dođe I šapće ti u uvo. U misao ti se stopi tako prirodno i jako kao želja da dodirneš ljubavnicu nakon godina robijaškog uzdržavanja. Đavo je uvijek sa tobom. Pratilac vjerniji nego sjenka. Samo čeka da napraviš što on želi i kad te savlada, kad te obuzme, vrlo teško ostavlja svoj plijen.
Kao što vuci isisaju vrelu krv iz jagnjeta do poslednje kapi, tako se i on naslađuje toplotom ljudske duše koje se dokopa, koja mu se poda. Traje ta agonija, onda, dok se tijelo sasvim ne oburda, ne slomi, posustane i iščili...
***
Bješe to vrijeme kada se nije vjerovalo u Boga, još manje u Đavola. Ljudi su letjeli na mjesec, zaranjali u okeane. Vrijeme u kojem su sve tajne otkrivali i sve mitove rušili uz podsmjeh. Postajali su svjesni da ničeg izvan njihovih života nema, samo ono što se vidi okom, čuje uhom, dodirne rukom. Tako osnaženi, postadoše drski. Nijesu se plašili gre’ote, sramote. Postadoše nekako hrabri, a opet uplašeni. Smrt im se ogoljena kao konačni kraj hladno ceri u lica. Počeše da se tresu sa i bez razloga, da obolijevaju...
Činjaše im se da je sve dozvoljeno ako im odgovara.
Slobodom Đavo iskušava, a onda dođe po slobodu.
Ne vjeruješ? Svega sam se nagledao i naslušao i znam da nepomenika nikada nećeš sresti na putu ili iza ćoška, ili, pak, na onim mjestima koja svi izbjegavaju. Ne, on nikada ne ide od čovjeka. Tu mu je, za vratom. U trenutku odluke, on šapuće tiho, ali zapovjednički, šta bi on volio da njegov čovjek uradi. Jednom kad uradi, posebno prvi put, dopadne se i ovom što je poslušao pa bi da posluša opet... a slušanjem postaje sluga. Ništa drugo do sluga.
Mitar imaše majku, staricu koja je jedva mogla da prozbori, da dozove sa bolesničke postelje. Nije mogla da ustaje. Nuždu je vršila u krevetu, doduše u papirne pelene, koje bi Mitar kupovao na početku mjeseca kada bi im poštar donio nešto malo pomoći koju su primali, jer on nikada nije mogao da radi. Kad se ona uneredi, pa ga nemoćna, plačno pozove, buljeći odvratno preko uzglavlja, da ga ugleda, neki glas mu kaže:
„Budi milosrdan, spusti jedan od ovih jastuka na njena usta. Oslobodi je
muka!“
Nekad bi mogao da se zakune da mu ona to šapuće, ali ga prene njen krik kojim ga poziva da je presvuče, ili da je opere. I on je već starac. Oronuo mnogo više nego što ima godina. Bolest ga je razjedala od djetinjstva. Nagrizala mu tijelo i dušu. Sve ređe pije tablete jer nema novca da ih kupi. Nekad bi sebe uhvatio kako razmišlja o tome da nema nje, on ne bi imao nikoga, pa ni obaveze koja mu je davala smisao životu. Ispunjavalo ga je to što je i on imao o nekom ili nečemu da brine. To ga je činilo čovjekom, jer još je u djetinjstvu osjećao da tako bolešljiv ne treba nikome i da njegovo postojanje nema svrhu. Pazi je već desetak godina, ali kako slabi i stari, sve više i češće čuje onaj glas koji ga poziva da bude samilostan.
Jedne aprilske večeri padala je jaka kiša i strašno je grmjelo. Majka je bila neobično uznemirana i dozivala ga je neprirodno kreštavim glasom, iskolačenih očiju. Stajao je na kraju sobe, stiskajući pesnice, stežući vilice do bola...
„Uzmi ovaj perjani veliki jastuk, spusti joj na obraz i sve će je proći... Biće mirna i spokojna“.
***
Priču u elektronskoj formi možete naći na portalu www.refesticon.com
http://refesticon.com/dokumenta/Djavolji%20prst.pdf
Audio snimak na kanalu soundcloud
Fantastične priče na programu Radija Bijelo Polje ponedjeljkom, utorkom, četvrtkom i petkom od 17 časova i 30 minuta.
Redakcija Radija Bijelo Polje
