Burdžović: Nagrada Risto Ratković je najdraži melem koji sam privio na svoje rane koje sam iz Bijelog Polja ponio u bijeli svijet (video)
Dobijao sam nagrade i ranije, mislim do sada 18 u Crnoj Gori i inostranstvu, ali je nagrada Risto Ratković, što je govorio Ćamil Sijarić ako su nagrade melem na rane pisaca, ja sam ove godine najdraži melem privio na svoje rane koje sam iz Bijelog Polja ponio u bijeli svijet, kaže za Radio Bijelo Polje književnik Saladin Dino Burdžović, jedan od dobitnika nagrade koja je uručena na 50. Ratkovićevim večerima poezije u Bijelom Polju.
On je u prvoj emisiji novog serijala Miris lišća orahova pokrenutog kao zajednički projekat JU Ratkovićeve večeri poezije i Radija Bijelo Polje istakao da mu je nagrada posebno značajna jer se ove godine navršava 30 godina od objavljivanja prve knjige Hronika nepoznatog i završava sa 30 naslova. Ovaj istaknuti književnik je u razgovoru sa urednikom i voditeljem emisije Dragićem Rabrenovićem istakao da se tako njegov literarni, poetski i dramski krug završava.
’’Bijelo Polje ima izuzetnu književnu tradiciju’’
’’Kako sam i rekao na dodjeli uvijek mi je bilo stalo da se dokažem u Bijelom Polju’’, kaže Burdžović i dodaje da ko je čitao njegova djela mogao je zaključiti daja veliki lokal patriota. ’’Mislim da sam u inostranstvu Bijelo Polje dostojno prezentovao. Uvjeren sam da imamo književnu tradiciju koju nemaju ni glavni gradovi u bivšoj Jugoslaviji, ali je moguće da je nijesmo iskoristili na pravi način. Svi bjelopoljski pisci u bilo kom žanru imaju kniževno nasljeđe koje je toliko jako da se imaju našta nasloniti. Smatram da što se tiče književnosti Bjelopoljci gdje god da odu mogu biti ponosni odakle su’’ uvjeren je književnik koji više od dvije decenije živi i stvara u Njemačkoj.
’’Od 2008. godine sam član Udruženja književnika Njemačke. Upoznao sam brojne pisce i učestvovao na značajnim manifestacijama i predstavljao grad Ofenbah, ali me posebno fasciniralo poznavanje djela Miodraga Bulatovića. On je ostavio jedan pečat u Njemačkoj. Došao je sa knjigama Ljudi sa četiri prsta i Peti prst koje opisuju kriminalni milje i podzemlje u Njemačkoj, koji su ostavili pečat i da se i danas pominje u književnim krugovima. Čak sam na sajmu knjiga u Frankfurtu dobio pitanje – Da li ja dolazim iz grada iz kojeg je Miodrag Bulatović?’’ kaže Burdžović čija su djela prevođena na desetak svjetskih jezika.
’’Kroz ličnu kartu protiče Lim’’stih kojim počinje jedna od pjesama ovog pisca
Što se tiče mog odnosa prema Limu mislim da je to najbolje rekao veliki pisac Refik Ličina u knjizi Revolucija i njena kopilad – ’’I kad smo kod Lima sve će u ovoj poeziji iči pod nož, sve će biti izvrtano naopako, samo će Lim ostati plemenit i čist i ovome pjesniku umjesto po moru teći će kroz putna dokumenta.’’ Šta god da sam pisao dotaknem se rodnog kraja, Bijelog Polja, u nekim slučajevima Crne Gore, ali naročito Lima. Moja povezanost sa maticom, iako nijesam dolazio preko dvije decenije u literaturi sam sigurno bio tu svaki dan.
’’Bazirao sam se na sudbine malih ljudi i neke pojave koje nijesu pjevljive’’
Govoreći o stvaralaštvu koje je po trajanju i obimu impozantno, ali i u književnim krugovima prepoznato i ovjenčano nagradama Rabrenović je podsjetio da su brojni istaknuti književnici o Burdžovićevom djelu dali komentare koji su zapisani u knjizi Revolucija i njena kopilad.
’’Tačno je da je Petar Arbutina, direktor Službenog glasnika iz Beograda, prvi primjetio da sam ja pisac detalja’’ navodi Saladin Burdžović. ’’Nijesam u svom stvaralaštvu načinjao neke epske teme, već sam se bazirao na sudbine malih ljudi i nekih pojava u društvu koje nijesu ’’pjevljive’’. Vidosav Stevanović je napisao da sam ja živio u nekom drugom vremenu vjerovatno bih bio optužen za stvarnosnu prozu.
Trudio sam se da ono što napišem zvuči zanimljivo onima koji čitaju jer se u posljednje dvije decenije objavljuje dosta loših i dosadnih knjiga’’, zaključuje dobitnik Ratkovićeve nagrade za 2020. godinu.
’’Inspiracija dolazi negdje sa neba’’
Kada govori o nadhnuću i nastanku pjesama i priča Burdžović je uvjeren da se ni najveći majstori pisane riječi njesu proslavili definicijama književnosti i inspiracije odakle to dolazi. ’’To je jednostavno jedan momenat. Sjećam se jedne prilike da kada je naš Bjelopoljac, Blagoje Baković na Festivalu poezije mladih pisaca u Vrbasu rekao da to dođe sa neba i jednostavno prođe kroz ruku. Moguće da je to blizu istine. Meni je najdraže kad za poeziju kažu da nije stvar mase, već elite. Što još više sužava krug onih koji je razumiju’’ ističe Burdžović i dodaje ’’Možemo da kažemo i da je stvar talenta, ali i pored toga treba dosta rada. Čitati – to je najvažnije. Čitati druge pisce, to vam dođe kao neka konsultacija. Ja sam uvijek govorio o tome da ako uzmem nekog pisca to je kao da razgovaram sa njim.’’
Pojava ratnih dešavanja na prostorima bivše Jugoslavije kao da je posebno uticala na Vas?
’’Stara japanska poslovica kaže da jedini način da vas rat ne promijeni jeste da poginete u njemu. Ja mislim da je generacija pisaca kojoj pripadam i ostala negdje između moderne i postmoderne književnosti i skoro da bi se mogla definisati kao generacija kojoj je dužnost da tumači ono što se desilo za vrijeme rata na Balkanu i pojavama koje su uslijedile nakon toga. Jednostavno šta god da pišete te slike, koje se teško, ili nikako ne mogu izbrisati iz sjećanja, iskrsnu u rukopisima i pojave se što god da pišete. Kada su me nedavno pitali za zbirku Rifat da li je knjiga ratne ili antiratne poezije rekao sam da ne postoji ratna poezija i da je svaka knjiga koja se napiše čak i ona koja vas huška na rat - antiratna, sve je do vas koji čitate’’, smatra ovaj autor.
Posebna tema je narodni heroj i revolucionar Rifat Burdžović Tršo
’’Kod Rifata me najviše fasciniralo da se radilo o siročetu, jer su on i sestra odrasli bez roditelja koji su umrli mladi. Da je sa tih pozicija uspio da prije Drugug svjetskog rata završi dva fakulteta. Pored toga me iznenadilo čime se sve taj čovjek bavio –bio je pjesnik, glumac, fudbaler, revolucionar, pravnik i medresant i osnivač listova i magazina i sve to u 28 godina. Što je biografija koja fascinira. Kao da je slutio da će rano završiti život pa je sve to postigao. Bio je vjerovatno pragmatičan i pun elana. Govornik kakvog u to vrijeme nije bilo. Imao je harizmu oratora za vrijeme ustanka’’ navodi autor knjiga koja nosi naziv Rifat za koju je i osvojio Ratkovićevu nagradu, dodajući da je posebno teško pisati o nekom ko se isto preziva. ’’Nijesam htio da napišem knjigu ’’burazersku’’. Pisao sam kakvi su fakti. Svugdje čovjek može da slaže, osim u poeziji. Tu mora da bude sve istina pa kakva god bila’’, napominje Burdžović.
Od 30 djela deset je proznih, a među njima su i neka koja se mogu podvesti pod žanr fantastike
’’Objavio sam dvije knjige koje se skoro mogu dovesti u žanr fantastike jer se radnja dešava u dalekoj budućnosti to su Povratak u Crnu Goru i Hesen via Montenegro. Recezent Stevan Tontić je tada prepoznao da ima SF elemenata, iako ja tada nijesam razmišljao na taj način, već mi je ta slika bila pred očima’’ pojašnjava Burdžović korelaciju sa ovim žanrom.
’’Ne bih htio da kažem da sam vidovit, ali u toj knjizi se pominju i pandemije i epidemije i virusi i iseljavanja, jer glavni junak dolazi u Crnu Goru, državu iz koje su se svi iselili. Tu je cio Balkan bez stanovnika’’, približavajući radnju romana objavljenog 2013. godine navodi Burdžović i dodaje da su te knjige jako dobro prošle kod čitalacau Njemačkoj. ’’Povratak u Crnu Goru je jedna od knjiga koje su najbrže prodate i cio tiraž je otišao za manje od šest mjeseci, kaže ovaj književnik i na poziv da učestvuje i na Regionalnom festivalu fantastične knjoiževnosti u Bijelom Polju dodaje da se ove knjige mogu veoma dobro uklopiti.
Da li vam je zamirisao miris lišća orahova kada ste došli u Bijelo Polje?
’’Ja sam uvijek pamtio i nosio taj miris Lima, ta mi je voda uvijek bila fascinantna. Kada sam vidio Lim, nakon toliko godina, taj osjećaj je neopisiv. Iako kažu da je nostalgija bolest i samo je tako treba tretirati, ipak mislim da sam trebao ranije da dođem. Pogriješio sam što je ovoliko trajalao, tako da se nadam češćim susretima i volio bi da svoje cjelokupno djelo predstavim u Bijelom Polju i rado ću doći kada me pozovete’’ riječi su kojima je Saladin Dino Burdžović završio predstavljanje u emisiji novog serijala na programu Radija Bijelo Polje nazvanog po priči Ćamila Sijarića Miris lišća orahova.
Autor: Dragić Rabrenović
Foto: prt/scr, arhiva RBP
Video obrada: Vladimir Jelić
Audio obrada: Sanida Kajević
Redakcija portala Refesticon
This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it.